Od samog početka ruske invazije, prizori ukrajinskog otpora zaokupili su međunarodnu javnost. Fotografije i video snimke civila koji kopaju rovove, krpaju uniforme i uzimaju oružje u ruke definirali su sukob i prikazali borbeni duh ukrajinskog naroda. Od profesionalnih vojnika i dobrovoljaca, muškaraca i žena, Ukrajici i Ukrajinke se odlučno protive agresiji i odbacuju ulogu kolateralne žrtve u sukobu Istoka i Zapada. Zato ove godine 2022., na Međunarodni dan žena odajemo posebno priznanje ženama u Ukrajini, koje su pokazale snagu, odlučnost i volju u borbi za slobodu.
Iako žene mogu napustiti Ukrajinu, mnoge su odlučile ostati i boriti se. Bez straha, danima snažno ostaju na linijama obrane. Tradicionalne rodne norme poljuljane su zahvaljujući ženama koje se još uvijek bore, često kao dobrovoljke, protiv Rusije.
Većina žena nije dvoumila – pušku su prihvatile bez obzira na dob i zanimanje. Zajedno s muškarcima služe na bojnim poljima, po jednakim pravima. No, borba za ravnopravnost u sigurnosnim službama nije bila laka ni jednostavna. Žene u uniformama i one bez uniforme bile su središnje snage u nastojanjima da se suprotstave ruskoj agresiji od 2014., kada je Moskva odlučila aneksirati Krim i podržala separatiste u regiji Donbas.
„Kad je Rusija objavila rat nama, Ukrajini, tada sam se odlučila naoružati… I posljednjih pet dana pokušavala sam to naučiti koristiti”, izjavila je Kira Rudyk, političarka i članica Ukrajinskog parlamenta.
Promjenama koje su uvedene 2016. godine ženama je dopušteno da obnašaju položaje ne samo kao signalizatori, računovođe ili kuharice kako je prethodno pretpostavljeno postupkom, nego kao snajperistkinje, vojnikinje, članice specijalnih postrojbi i zapovjednice.
Grupa aktivista sociologa, nazvana Nevidljivi bataljun 2017. godine snimili su istoimeni dokumentarni film koji prikazuje šest vojnikinja i veteranki koje služe u ukrajinskoj vojsci, čija postignuća do tada nisu bila prepoznata. Mnoge od njih dijele posebno prijateljstvo s muškarcima uz koje su se borile, traže pristup vojnim karijerama i beneficijama te se zalažu za svoje pravo mjesto u povijesti. One pokazuju različita lica hrabrosti. Uz profesionalne vojnikinje i snajperistkinje, postoje i one koje su možda fizički slabije, ali su pokazale drugačiju čvrstinu i snagu – onu koju prati osjećaj gubitka.
Do promjene politike došlo je zahvaljujući lobističkim naporima veteranki kao što je Olena Bilozerska, snajperistkinja koja se kao dragovoljka borila na mnogim ratištima istočne Ukrajine između 2014. i 2016. godine. Ona je također sudjelovala u snimanju filma Nevidljivi bataljun.
„Zašto se borim? Jer je to moja zemlja koju moram braniti do samog kraja ako je potrebno. Neću se skrivati i neću bježati. Ostat ću ovdje i boriti se“, za RTL.hr je poručila Olena Bilozerska, koja je trenutno snajperistkinja na ratištu u Kijevu.
Nakon izlaska filma, došlo je do velikog preokreta – od 2018. godine, zakonodavne promjene omogućile su prihvaćanje žena u ugovornu službu i u redove Oružanih snaga Ukrajine, registrirajući ih kao službene vojnikinje i dajući im odgovarajuću zaštitu i beneficije za njihov rad. Time su potpuno izjednačena prava žena i muškaraca u vojsci. Prema istraživanju koje su proveli Y. Y. Bobrova i Y. O. Bobrov (2021) 2020. godine skoro jednu petinu (23 %) vojske činile su žene.
Borba za ravnopravnost, koju ovaj dokumentarni film prati, označavala je pobjedu. No ta je pobjeda praćena i dubokom tugom. Priznanje koje su dobile odnosi se na strahote koje su do sada doživjele i u ratu koji nije iza njih, već traje i ne nazire mu se kraj.
„Poznajem djevojku koja je pod vatrom u Ilovajsku odvukla ozlijeđene s bojišta kada se većina muškaraca skrivala u podrumu. Ako žena, majka, sestra ili kći želi zaštititi naše vrijednosti i naš teritorij, onda joj to nitko ne može zabraniti”, navodi grupa Nevidljivi bataljun.
Hrabre Ukrajinke poduzimaju akcije na razne načine i nadaju se, da će, poput njih i ostatak svijeta reagirati na rat koja im je nametnut. Žene koje su do prije tjedan dana bile učiteljice ,danas pomažu izrađivati Molotovljeve koktele, do jučer političarke danas uče pucati, a blogerice snimaju videe za podučavanje onesposobljavanju tenka. Od kuhanja i spremanja kruha za vojnike i dobrovoljce do rukovanja oružjem – žene diljem Ukrajine su odbacile tradicionalne podjele muških i ženskih poslova i pokazale snagu otpora, koja je donedavno povezivana samo s muškarcima.
„Kada ste žena, ne možete biti slabi. Tu je stereotip da ako muškarac odustane, odustaje jer je stvarno teško, i za njega je stvarno teško. Ako žena odustaje, to je zato što je žena“, filmu Nevidljivi bataljun objašnjava Daria, vojnikinja stacionirana u sjevernoj Ukrajini.
I prva dama Ukrajine, Olena Zelenska, supruga predsjednika i vrhovnog vojnog zapovjednika Volodomira Zelenskog svijetu je pokazala žensku snagu i liderstvo. Unatoč prijetnjama smrću upućenima njenoj obitelji, ostala je u svojoj zemlji i velika je potpora cijelom ukrajinskom narodu, a u zadnjim objavama na Instagramu odala je posebno priznanje ukrajinskim ženama. Svakodnevno objavljuje fotografije i informacije na društvenim mrežama, kako bi apelirala javnost i medije na trenutnu situaciju u Ukrajini.
„Prije rata jednom sam napisala da u Ukrajini ima dva milijuna više žena nego muškaraca. Samo statistika. Ali sada poprima potpuno novo značenje. Jer to znači da i naša sadašnja oporba ima posebno ženstveno lice”, istaknula je prva dama Ukrajine, Olena Zelenska.
Na društvenim mrežama dijele se slike starijih žena koje rukuju vatrenim oružjem – one su osnovale „Babuška bataljun“ i odbijaju ostati promatrači. Lice borbe i pokreta postala je i bivša Miss Grand Ukrajine 2015. Anastasiia Lenna čije su fotografije u uniformi obišle svijet. U svojoj zadnjoj objavi prenosi znakovitu poruku:
„Ja nisam vojnik, već samo žena, samo čovjek. Ja ne radim nikakvu propagandu, već samo pokazujem da su naše ukrajinske žene snažne, samopouzdane i moćne”.
Bitno je spomenuti i sve one nevidljive heroine, žene koje su u medijima nevidljive, a koje su u nekoliko dana ostale bez svega i bile prisiljene pobjeći. Snaga otpora i volja koju Ukrajinke pokazuju već godinama, a osobito zadnjih tjedana, suprotstavlja se Putinovom narativu da je ovo borba koja se vodi između profesionalnih vojnika. Sigurnost i slobodu brane ne samo vojnici i vojnikinje, nego i učiteljice, političarke, babuške, manekenke, studentice, domaćice i svi oni čiji je svaki dan neizvjestan, baš kao i ishod rata koji ih je zadesio.
„Sada ćemo imati generaciju djece koja znaju što je rat, koja će znati otići u sklonište… nakon alarma sirene. To je ono što me jako ljuti i to je ono što me osnažuje“, istaknula je na Twitteru Kira Rudyk .
Ana Bagarić
Izvori: