01. lip. 2020.

Tri ključna koraka za preživljavanje rada od kuće s malom djecom

Partnerska podjela poslova uz praćenje ritma posla i života

Rad od kuće uslijed zdravstvene krize postao je jedina opcija za veliki broj zaposlenih, a s obzirom na očekivanja i prognoze najvjerojatnije ćemo nastaviti raditi na daljinu duže vrijeme.
Donedavno to nije bilo moguće pa se veliki broj zaposlenih nespremno našao u sasvim novoj životnoj situaciji doslovno preko noći.

Jednom dijelu zaposlenih takav način rada izuzetno odgovara jer lakše sami organiziraju vrijeme rada, ne gube vrijeme na putovanje do posla, efikasniji su jer nema dodatnih uredskih distrakcija poput neformalnih razgovora, nenajavljenih ulazaka, predugih sastanaka i sl.

Suprotno tome, postoji i dio zaposlenih kojima je rad od kuće veliki izazov i dodatni izvor stresa zato što su naviknuli na svoju radnu rutinu u uredu, potrebna im je redovna direktna komunikacija s kolegama te imaju jasnu granicu između poslovnog i privatnog koju im novi način rada više ne omogućava. Različiti smo pa od tu i različite potrebe.

Posebno pogođena skupina su roditelji male djece kojoj je teško objasniti zašto mama i tata sada moraju raditi, a ne baviti se njima. Posebno bih u toj skupini istaknula samohrane roditelje koji žive sami s djecom. Posao ima svoje zahtjeve i rokove, dok djeca imaju konstantnu potrebu za roditeljskom brigom i pažnjom. Tko god je prošao tu životu fazu dobro zna o čemu pričam; čak i ako smo jako dobro organizirani i ako imamo djecu koja su se naučila zabavljati sama sa sobom, ipak će se, barem s vremena na vrijeme, čuti ono svim roditeljima dobro poznato – „mama, trebam te“, „tata, gledaj ovo“. To je sve ako imamo sreće da su već u dobi da znaju pričati, a ako su još u fazi nedefiniranih izraza i samo nas vuku za rukav i traže pažnju, situacija se dodatno komplicira.

Postoji i službeni termin za takvo stanje, konflikt roditeljske i radne uloge. I kako ga riješiti u ovim izvanrednim okolnostima? Radu od kuće smo se donedavno jako veselili i jedva čekali kad će se i u Hrvatskoj otvoriti takva mogućnost, a sada ju živimo, ali prilično nepripremljeni. Jer u normalnim uvjetima poslodavci koji omogućuju takav oblik rada često ulože i dodatni napor u edukaciju zaposlenih o efikasnoj organizaciji radnog vremena izvan ureda, jer je i poslodavcima u interesu da se radni proces odvija nesmetano. Također, vrlo je malo radnih mjesta koja dozvoljavaju stopostotni rad od kuće, obično se radi o povremenom radu na drugoj lokaciji što je sasvim drugačije od sadašnjeg iskustva. Trenutni uvjeti su izvanredni pa kao takvi zahtijevaju i out of the box pristup.

Fokusirat ću se na roditelje male djece kojima je vjerojatno najteže. Kako si mogu pomoći u ovoj situaciji i kako pronaći podršku kakva im treba? U tri ključna koraka – vrijeme, partnerstvo i mjesto rada.

Pratite dnevnu dinamiku obiteljskih potreba i posao organizirajte oko toga

 

Ovih dana se puno priča o organizaciji vremena te kako je potrebno članove obitelji naviknuti da se određeni dio dana radi, najbolje u uobičajenom radnom ritmu. To pravilo može vrijediti za obitelji s većom djecom ili one koji imaju sreće pa žive u kućanstvu s bakama i djedovima. A što je s onima koji su sami, a ponekad i s više djece predškolske dobi ili nižih razreda osnovne škole? Kod njih umjesto pravila radnog vremena možemo prije govoriti o ritmu posla i života koji prati dnevnu dinamiku obiteljskih potreba. U praksi to znači da će roditelji posao obavljati ujutro, poslije podne ili navečer kad djeca spavaju jer je to vjerojatno jedino doba dana kad mogu imati potreban mir. To ne znači da kroz dan neće odgovoriti na telefonske pozive ili održati poneki video poziv s djetetom u krilu, ali za ozbiljniji angažman će ipak posvetiti neko drugo vrijeme.

Kako bi oba roditelja odgovorno obavljala obje uloge – roditeljsku i radnu, potrebno je rasporedu obiteljskih obaveza pristupiti poslovno i partnerski.

 

Partnerska podjela obiteljskih obaveza je vrlo važan dio slagalice koja dolazi do izražaja ovih dana. Poznato je da žene inače snose veći dio kućanskih poslova i brige o djeci. U ovim kriznim vremenima se taj omjer nije promijenio, štoviše, prema onome što čujem rasporedio još neravnomjernije. Kako bi oba roditelja mogla obavljati odgovorno svoje obje uloge – radnu i roditeljsku, potrebno je i rasporedu obiteljskih obaveza s pripadnim vremenom pristupati poslovno i partnerski, kao i na poslu. Ujutro radi jedan roditelj, dok se onaj drugi brine o djeci i kući, a popodne obrnuto. To je ono što nazivamo pravičnošću i jednakim mogućnostima.

U našoj maloj zajednici smo uspjeli postaviti takva pravila, istina s malo starijom djecom pa je lakše, ali svejedno, bitno je drugačije da li ručak uvijek radi jedna osoba ili se odgovornost rasporedi. Danas je recimo dogovor da ćemo ručak napraviti zajedno jer smo tako brži, moj dio posla je riba, a tatin blitva i krumpir, dok će dečki postaviti i pospremiti stol te se pobrinuti da se čisto suđe pospremi na svoje mjesto nakon pranja. Tako je svatko dobio i riješio jedan dio zajedničkog zadatka i oslobodio si dovoljno vremena za poslovne/školske obaveze. Kako bismo i vama pomogli u organizaciji, napravili smo rotaciju obiteljskih obaveza, kreativni alat kojim možete potaknuti djecu da kroz igru prigrle svoj dio posla.

 

Pokušajte zamisliti da su djeca samo mlađi članovi vašeg tima, kojima dajete zadatke sukladno njihovom uzrastu.

Mjesto rada je također vrlo važno i u ovoj situaciji dolaze do izražaja razlike obzirom na veličinu i organizaciju životnog prostora. Pod pretpostavkom da nam je potreban mir za obavljanje poslova, u manjim stanovima je to svakako veći izazov od većih stanova i kuća s vrtom ili terasom. U većem se prostoru moguće izolirati, staviti oznaku NE ULAZI i sl., ali što u manjim ili otvorenim prostorima? Ruku na srce, kad su djeca mala, i u velikom prostoru ih je teško izolirati ako znaju da je mama ili tata tamo. Čula sam različita iskustva, od zavlačenja u izoliranu sobu u kojoj rade i ne izlaze sve dok su djeca budna kako bi mislili da ih zapravo nema u stanu do rada u dnevnom prostoru. Rad u izoliranoj sobi je legitimna strategija ako ste te sreće da ih netko drugi čuva, ali ne funkcionira kada smo sami s djecom.

Moje osobno iskustvo iz faze dok su naša djeca bila te dobi je da žele biti s nama pa je tako dnevni boravak uvijek bio prepun igračaka bez obzira na njihovu sobu u kojoj su se mogli igrati kako god žele. Tako je i u ovim kriznim uvjetima roditeljima s malom djecom. Djeca vole biti uključena, znatiželjni su, zanima ih što mama i tata rade, oni su uzori koje žele kopirati, stoga je najbolje imati zajednički radni stol na kojem su i dječji papiri, bojice, igračke. Ili mali dječji stol pokraj velikoga ukoliko je moguće.

 Nazovimo to trenutno mjesto rada kreativnim (ne)redom. Ovisno o uzrastu djece uključite ih dajući im njihove zadatke. Pokušajte zamisliti da su to samo mlađi članovi tima kojima dajete zadatke sukladno njihovom uzrastu pa koliko izdržite 🙂 . Dobra je to vježba onima koji upravljaju ljudima ili se pripremaju za takvu odgovornost. Upravo roditeljstvo je jedna od komparativnih prednosti razvoja kompetencija vodstva, ovo su idealni uvjeti za testiranje tih vještina.

Osim tri ključna koraka samoorganizacije tijekom rada od kuće s djecom, važno je i razumijevanje poslodavaca i kolega uz dovoljno empatije i fleksibilnosti za razumijevanje različitih potreba. To je to uvažavanje različitosti koje kontinuirano promoviramo kroz MAMFORCE. Važno je razumijevanje da ljudi u različitim životnim fazama imaju različite potrebe i prioritete. Malo je onih koji kod kuće imaju partnera/partnericu koji ne radi i koji si, zahvaljujući tome, mogu dozvoliti apsolutnu posvećenost poslu. Stoga je važno poštovati ritam koji radnici mogu pratiti u ovim uvjetima, biti fleksibilan sukladno njihovim obiteljskim potrebama. Takva briga za svoje zaposlenike rezultirat će lojalnošću. 

🏠 Podijelite s nama vaš radni kutak i pokažite nam kako izgleda vaš rad od kuće s hashtagom #MamforceAtHome #DadforceAtHome

Dianna K. Deskovic