U zadnje vrijeme puno se govori o ESG-u. S dobrim razlogom jer svjedočimo dramatičnim posljedicama klimatskih promjena. Na velikom broju konferencija i edukacija objašnjavaju se regulatorni zahtjevi koji zahtijevaju brojne prilagodbe u poslovanju. Većina zahtjeva odnosi se na okolišni aspekt poslovanja što je sasvim razumljivo s obzirom na problem koji kao čovječanstvo moramo riješiti što rezultira i komunikacijom usmjerenom na okolišni aspekt (E). Znatno manje se govori o društvenom (S) i upravljačkom aspektu (G) koji su jednako važni jer bez dobrog i odgovornog upravljanja te osposobljenih, motiviranih i angažiranih ljudi neće doći ni do promjena u odnosu prema okolišu.
Pohvalno je što je trenutno ponuđen veliki broj edukacija koje objašnjavaju ESG zahtjeve, direktivu, standarde koje je potrebno primjenjivati. Međutim, dominantna komunikacija je oko načina izvještavanja, što je zamka svođenja cijelog područja odgovornog i transparentnog poslovanja na izvještavanje umjesto na poslovnu filozofiju vođenu principom odgovornosti prema ljudima, društvu i prirodi. Sa sviješću o tome, na konferenciji ESG – Fuel for Future održala sam predavanje kojim sam svjetla reflektora preusmjerila u pravcu odgovornog upravljanja i aktivne uključenosti menadžmenta i cijele organizacije u ostvarenje postavljenih ciljeva. Složili su se i sudionici konferencije da se okolišni ciljevi neće ostvariti bez G i S dijela.
Odgovorno upravljanje se regulira načelima korporativnog upravljanja s kojim se većina tvrtki tek sad počinju ozbiljnije baviti, uz izuzetak onih koje kotiraju na burzama. Pitanje je to transparentnosti upravljanja kroz odgovarajuće kompetencije članova upravnih i nadzornih odbora, neovisnih odbora, odgovarajućih naknada, planiranja nasljednika, etičkih načela i kodeksa poslovanja kojima se sprječava korupcija. Odgovornost uključuje i lanac nabave koji također treba uključivati i komponentu raznolikosti dobavljača.
Društvena komponenta su ljudi kojima je potrebno osigurati transparentne i pravedne procese zapošljavanja, jednake mogućnosti razvoja te pravične uvjete napredovanja i nagrađivanja uz uvažavanje i omogućavanje raznolikosti. Važno je i pitanje odnosa prema zajednici u kojoj se posluje iz društvene perspektive. Brojne su europske direktive donesene ili u postupku donošenja, a koje služe ostvarenju ESG ciljeva. Za „S“ i „G“ komponente su značajne direktive o ženama u odborima, transparentnosti plaća i ravnoteži privatnog i poslovnog života koje su u različitim fazama provedbe u hrvatskim zakonima, a za čiju implementaciju kompanije pripremamo kroz postupak certifikacije za MAMFORCE Standard. Zakoni su nužan prvi korak, dok je primjena zakona uz nezaobilaznu promjenu kulture maraton koji je potrebno istrčati da bi se vidjeli rezultati. Jednako se to odnosi na tvrtke svih veličina jer iako male i srednje tvrtke većim dijelom neće biti ni obveznice izvještavanja, ako se ne prilagode novim uvjetima poslovanja ostat će izostavljene iz globalnih lanaca nabave jer će veliki sustavi morati voditi računa i o odgovornom poslovanju svojih dobavljača.
Važno je ne zaboraviti kako je u cijeloj ESG slagalici koja služi smanjenju emisija i odgovornijem odnosu prema zemlji ključno razumijevanje i motivacija svakog pojedinca jer ljudi čine organizacije, a one pak šire eko sustave koji imaju značajan utjecaj na otisak koji ostavljamo. Stoga ESG ambicije moraju biti integrirane duboko u organizaciju u DNA kulture organizacije i svakog pojedinca jer bez toga strategija ostaje na papiru. Vodstvo mora aktivno promovirati postavljanje i ostvarenje ESG ciljeva čije ostvarenje treba biti sastavni dio mjera uspješnosti svih razina upravljanja, ne samo onih najviših. Pod takvim uvjetima će ESG zaista i stvoriti dugoročnu vrijednosti u razvoju kulture organizacije, kredibilitetu brenda i smanjenju troškova te ujedno podržati održivost planeta.
Diana Kobas Dešković