Razina sreće kod većine ljudi opada između 30. i 50. godine života, što je sasvim logično jer su te godine obilježene roditeljstvom, brakom, radom i brigom za ostarjele roditelje. Mnogi će priznati kako su te godine iscrpljujuće, no manje će roditelja htjeti priznati uzbuđenje koje osjete u periodu kada roditeljstvo ne zahtijeva konstantnu involviranost.
Avivah smatra kako mnogi roditelji ne spomenu sreću koja se rodi kada se njihova djeca koju su poticali nekoliko desetljeća samoaktualiziraju. „Mogućnost ponovnog fokusiranja na profesionalne prioritete i snove neočekivan je dar koji se ne može isplanirati. U svojim tridesetima, pretpostavljala sam da ću se umiroviti u svojim šezdesetima. Danas sa 56 godina imam osjećaj da sam tek započela“, tvrdi Avivah koja se navikava na život s rupama u rasporedu.
Dakako, nekada se zna uhvatiti kako provjerava treba li negdje odvesti djecu ili pomoći sa zadaćom. Unatoč tome, uspjela je otkriti kako joj je mozak oslobođen obaveza krenuo funkcionirati u smjeru brušenja kreativnosti i stvaranja šansi. Najednom se pred njom stvorila paleta mogućnosti koje joj nisu bile na raspolaganju kada su djeca bila mlađa. Primjerice, stigne se srediti, putovati, otići na nedjeljni brunch, izaći s mužem, a i poslovna putovanja postala su joj uzbudljiva.
Da stanete prije ovog paragrafa s djecom, pomislili bi da je Avivah zaboravila na svoju djecu i odlučila se na bezbrižni high life, bez brige i pameti. Međutim, to nije slučaj. Počela je svoju djecu gledati kroz drugačije naočale. Uveseljava ju pogled na djecu koja ju inspiriraju svojim strastvenim pogledima na karijere, a k tome su počela otkrivati koliko je ona relevantna u poslovnom svijetu. „Malo koja nagrada može se usporediti s ponosnim pogledom vašeg djeteta. Ništa se ne može usporediti s načinom na koji vas vaša djeca gledaju kada odjednom shvate da ste zapravo vrlo zanimljivi. Ti trenuci vrijedni su probadajuće roditeljske krivnje koju ste osjećali svaki put kada ste propustili školsku predstavu ili nogometni trening“, ističe Avivah, kojoj je to potvrda da djeca ne odrastu i odu, već da odrastu i zovu.
Nažalost, to nije slučaj sa svim obiteljima. Postoje roditelji koji su fokusirani isključivo na svoj posao i koji žele da njihova djeca budu njihove žrtve, iako djeca nisu to nikada tražila. „Ništa nema toliko jak psihološki utjecaj na djecu kao nedoživljeni život s roditeljima“, izjava je to Carla Junga koja se savršeno može aplicirati u kontekstu roditelja koji ne posvećuju dovoljno vremena djeci. Da se djeca razviju u kompletne osobe koje će cijeniti roditelje, nužno je uložiti vremena u njih i, naravno, ljubavi. Zato je potrebno pronaći balans između poslovnog i privatnog života kako djeca ne bi patila zbog karijere roditelja.
Kako se očekivana dob povećava iz godine u godinu, razdoblje koje nastupa nakon što se djeca odsele su zdravija i bogatija nego što je nekoć bilo roditeljima. Ovisno o dobu vrhunca roditeljskih obaveza, količina vremena koju imate za rad na vlastitim talentima raste. Upravo iz tog razloga, mnogi stavljaju umirovljen period na pauzu i vraćaju se radu.
Razmišljajući o vrhuncu roditeljskih obaveza, Avivah ističe četiri savjeta za roditelje:
Biti zaposlen roditelj je izazov. Ipak, roditeljstvo je poput vina. Kada ostarite, roditeljstvo postaje puno bolje. Dok ne dođete do faze u kojoj vaša djeca napuštaju roditeljsko gnijezdo, pobrinite se održavati dobar work-life balance u kojem ćete održavati na nivou i karijeru i odnos s djecom.
