U pojedinim zemljama među kojima je i Hrvatska, 19. ožujka se obilježava kao Dan očeva, dok se u velikom broju preostalih zemalja Dan očeva slavi treće nedjelje u lipnju. Slavi se očinstvo, njihov doprinos rastu i razvoju djece, obitelji i društvu. Taj dan je prilika za zahvalu očevima za sve što čine za svoje obitelji, kao i za isticanje važnosti njihovog aktivnog uključenja u život svoje djece.
Povijesno smo bili skloniji tu važnu ulogu pripisivati majkama, dok se očeva uloga više gledala kroz prizmu hranitelja obitelji, što je kao što znamo važno, ali ne manje važno od emocionalne prisutnosti i sudjelovanja u razvoju današnjih malih, a sutra velikih ljudi. Danas su očevi na sreću sve uključeniji u sve aktivnosti i skrb o djeci, od previjanja pelena, kuhanja, hranjenja, kupanja, uspavljivanja do igranja, zajedničkog spremanja, pomoći oko školskih obaveza i razgovora o važnim temama ovisno o dobi djeteta.
Iako su se vremena promijenila, društvena očekivanja kad su djeca u pitanju još uvijek više na strani majke. Tako ćemo još uvijek češće u vrtiću i školi čuti neka mama dođe na razgovor ukoliko se pojavi neki problem; kad se dijete razboli reći će se – „mama će ostati s djetetom u bolnici“, često su i očekivanja za ispunjavanje školskih obaveza, potpisivanje privola i sličnoga također usmjerena prema mami. Žene i same automatski preuzmu većinu nabrojanih obaveza bez stvarnog razloga jer već dugo vremena i mame i tate svojim radom priskrbljuju sredstva za život obitelji te provode kod kuće podjednaku količinu vremena uz izuzetak rodiljnog i roditeljskog dopusta kojeg dominantno koriste mame iako su velikim dijelom predviđeni za podjelu među roditeljima moguća već od najranije dobi djeteta. Zakonima i mogućnostima usprkos, žene koriste 99,7 % rodiljnog dopusta koji traje do šestog mjeseca života djeteta te 96 % roditeljskog, koji je predviđen za jednako podjelu među roditeljima od šestog mjeseca pa do 8. godine života djeteta.
U praksi to znači da manje od 1 % tata koristi mogućnost boravka s djecom u prvih šest mjeseci njihovog života te samo 4 % tijekom drugih šest mjeseci života. Razlozi za tako malu participaciju tata su brojni, od već spomenutog kulturalnog očekivanja koje je često povezano i sa stigmatizacijom mama i tata koji se ponašaju drugačije od očekivanoga, do financijskih razloga ukoliko muška plaća više doprinosi kućnom budžetu. Odnedavno je uveden i očinski dopust u trajanju od 10 dana kroz prvih šest mjeseci života djeteta i kako statistika pokazuje veliki broj tata, njih čak 74 % odlučio se na korištenje tog oblika dopusta. Dašak je to optimizma koji nam daje za naslutiti da je promjena moguća i da ćemo brigu za djecu uskoro pripisivati i mamama i tatama.
O važnosti tata u ranoj fazi razvoja djece govore rezultati brojnih istraživanja koji pokazuju da djeca angažiranih, aktivnih očeva bolje razvijaju socijalne vještine, manje su skloni sukobima te imaju više samopouzdanja. Uz to, razvoj roditeljskih kompetencija utječe na razvoj mekih vještina i kompetencija rukovođenja ljudima i procesima što tatama pomaže i u poslu.
Djeca uče gledajući roditelje. Kako bi dobili sve što im je potrebno za zdrav, ispunjen i sretan život važno je da imaju priliku provoditi vrijeme i s mamom i s tatom koji također, uz odgoj tako razvijaju i zdravu emocionalnu povezanost sa svojom djecom.
Kako bi i tate provodile više vremena sa svojom djecom, zakonski je predviđeno da već od najranije dobi mogu koristiti različite oblike dopusta. Već smo spomenuli ranije, ali ponovit ćemo kako bismo objasnili i sve detalje postojećeg zakonodavstva. Također, objasnit ćemo razliku između rodiljnog i roditeljskog dopusta koji se u Hrvatskoj još uvijek u najvećem broju slučajeva iskrivljeno naziva porodiljni dopust iako se tako ne zove već dugi niz godina.
Sve zemlje europske unije uvele su u svoje zakonodavstvo Direktivu o ravnoteži privatnog i poslovnog života koja predviđa očinski dopust i četiri plus četiri mjeseca roditeljskog dopusta od kojih su dva neprenosiva. U Hrvatskoj to praktično znači slijedeće:
Rodiljni i roditeljski dopust se može koristiti samo pojedinačno, odnosno ne mogu ih istodobno koristiti oba roditelja, dok se očinski dopust može koristiti i za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta majke.
Osim očinskog, rodiljnog i roditeljskog dopusta zakonom su predviđeni i razni oblici rada kojima se izlazi u susret roditeljima koji mogu od svojih poslodavaca tražiti i fleksibilne oblike rada, također do 8. godine života djeteta. Tako zaposlene mame i tate mogu lakše uskladiti svoje obiteljske i poslovne obaveze. Također, zakonodavstvo omogućava korištenje bolovanja zbog bolesti djeteta koje je plaćeno najmanje na nivou 75% redovne plaće za prvih 45 dana bolovanja. Pojedini poslodavci među kojima su i mnoge MAMFORCE i DADFORCE kompanije bolovanje plaća na nivou pune plaće. Trend je to koji vidimo među sve više poslodavaca koji omogućuju i fleksibilnost radnog vremena i mjesta. Interesantno je da se realne stope bolovanja smanjuju te da se izjednačava broj bolovanja zbog djece među muškarcima i ženama.
Među dodatnim fleksibilnostima je i mogući rad u nepunom radnom vremenu što u praksi znači da je moguće npr. raditi 70, 85, 90 posto radnog vremena. Taj oblik rada se nažalost rijetko koristi, iako je u razvijenim zemljama zapadne Europe u širokoj upotrebi. U ograničenom opsegu je u upotrebi rad s polovicom radnog vremena, uglavnom zbog pojačane njege djeteta ili člana obitelji, kao i korištenje roditeljskog dopusta do 3. godine života u slučaju više djece u obitelji.
Nadamo se da je sada malo jasnije na koji način se može koristiti koji dopust te da će se ubuduće sve više tata odlučivati i za druge oblike dopusta osim očinskog dopusta.
Kako biste dobili ideju što sve možete raditi sa svojom djecom kako biste razvijali svoje roditeljske kompetencije i emocionalnu povezanost pogledajte što o tome kažu tate i njihova djeca.
